19.3.2026.
Na svetkovinu sv. Josipa, zaštitnika Crkve i naše Domovine te uzora tihe, ali snažne vjere, okupili smo se u zajedništvu slaviti Boga i promišljati o životu ovog velikog sveca koji nas i danas nadahnjuje.
U nadahnutoj homiliji istaknuto je kako se u životu sv. Josipa ne događaju spektakularni prizori, nego tiha, ali presudna Božja djelovanja. Upravo u jednostavnosti svakodnevice – u radu, obitelji i odgovornostima – Bog pronalazi prostor za svoje planove. Josip je čovjek koji je znao slušati Boga i onda kada nije sve razumio. Njegova vjera podsjeća nas na Abrahamovu – vjeru „u nadi protiv svake nade“, vjeru koja se ne oslanja na sigurnosti, nego na povjerenje u Boga.
Posebno nas je dotaknula misao da Bog često progovara upravo onda kada mi prestanemo sve držati pod kontrolom – u trenucima „noći“, nesigurnosti i pitanja. Upravo tada otvara nove putove i daje dublje razumijevanje našega života. Sveti Josip nas uči prihvatiti tu „svetu običnost“ svakodnevice i dopustiti Bogu da djeluje u našim životima.
U našoj župi posebno mjesto zauzima i muška molitvena zajednica koja svakoga 19. u mjesecu predmoli krunicu prije svete mise, a jednom mjesečno okuplja se na zajedničkom susretu u duhu rasta i bratstva. Na svetkovinu sv. Josipa imali smo i radosno zajedničko druženje, učvršćujući veze zajedništva i vjere.
Neka nas zagovor sv. Josipa prati u našim svakodnevnim životima, da i mi, poput njega, budemo otvoreni Božjoj riječi i vjerno kročimo putem koji nam Gospodin pripravlja.
Sveti Josipe, moli za nas!
