6.5.2026.
U nedjelju, 3. svibnja, ponovno smo se okupili na Todorovu brdu, na mjestu gdje križ već godinama stoji kao tihi znak sjećanja na stradanja nevinih. Na poziv i u organizaciji Udruge Hrvatski domobran Duga Resa, sabrali smo se u molitvi za sve one koji su nakon završetka Drugoga svjetskog rata izgubili život bez suda i bez glasa – a čija počivališta i danas ostaju nepoznata.
Na mjestima gdje povijest i danas budi različita sjećanja, osobito u danima kada se obilježavaju događaji koje jedni doživljavaju kao oslobođenje, a drugi ih pamte po brutalnim ubojstvima i stradanjima nedužnih, kršćanski odgovor ostaje isti: molitva. Molitva za pokojne, ali i za sve one čija su djela bila obilježena nepravdom – da ih Bog dotakne svojim milosrđem.
U sabranosti i tišini povjerili smo Bogu sve žrtve, ali i svoju sadašnjost, osobito moleći za mir, za ozdravljenje rana prošlosti i za snagu da se istina ne prešućuje, nego nosi bez gorčine. Nakon molitve zadržali smo se u kratkom druženju, u ozračju blizine i zajedništva.
Zahvaljujemo obitelji pok. Ane Jadrić koja je s ljubavlju i predanošću godinama brinula o križu, a tu brigu danas nastavljaju njezini mladi. Zahvaljujemo i Udruzi Hrvatski domobran Duga Resa koja ustrajno čuva spomen na ove događaje – ne radi podjela, nego radi dostojanstva svake ljudske žrtve.
Pokoj vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila im.
