18.7.2026.
Već petu godinu zaredom mladi Župe bl. Alojzija Stepinca iz Duge Rese svoje ljeto obilježavaju odlaskom na duhovni kamp na otoku Prviću. Ove godine na kamp se prijavilo pedesetak mladih, a posebno raduje činjenica da je više od polovice sudionika prvi put došlo na Prvić. Kao i svake godine, program je bio ispunjen svime onime što jedno ljeto čini nezaboravnim – kupanjem, sportom, igrama, druženjem, „kavama“, ali prije svega sadržajima koji pomažu mladom čovjeku rasti u vjeri i upoznavati sebe i Boga. Dani su bili ispunjeni katehezama, radom u manjim skupinama, zajedničkom molitvom, svakodnevnim slavljem euharistije, euharistijskim klanjanjem te prilikama za osobni razgovor i svetu ispovijed.
Budući da je velik broj sudionika ove godine prvi put sudjelovao na kampu, bilo je potrebno iznova otvoriti neke temeljne teme kršćanskoga života. Župnik je kroz katehezu „Tko sam ja?“ potaknuo mlade na promišljanje o vlastitom identitetu, životnim ulogama i onome jedinstvenom i neponovljivom što je Bog utkao u svakoga čovjeka. Animatori su pripremili temu „Blago čistima srcem, oni će Boga gledati“, promišljajući s mladima o ljepoti čistoće srca i autentičnog života u današnjem svijetu.
Jedan od upečatljivijih trenutaka kampa bio je eksperiment – dan bez mobitela. Isprva zamišljen kao jednodnevni izazov, prerastao je u dvodnevni, i to na inicijativu samih mladih. Pokazalo se koliko je malo potrebno da se ponovno otkrije ljepota stvarnog susreta. Kuća je doslovno živnula – hodnici, dvorište i zajednički prostori ispunili su se razgovorom, smijehom i druženjem. Žamor i međusobna povezanost zamijenili su tišinu ekrana. Taj mali eksperiment pokazao kako su ponekad roditelji oni kojima je teže odvojiti se od stalne komunikacije, dok su mladi vrlo brzo otkrili koliko je oslobađajuće biti potpuno prisutan u stvarnosti.
Posebno snažan trag ostavila su svjedočanstva dvojice mladića. Njihove životne priče dirnule su mnoga srca, a mnogima je bio potreban cijeli dan da u tišini saberu dojmove i promisle o onome što su čuli. Pola dana proveli smo u šutnji, učeći slušati Boga i vlastito srce. Svake smo večeri molili krunicu uz more, a svaki je dan bio okrunjen slavljem svete mise.
Ono što je ove godine posebno došlo do izražaja bio je susret s novom, mlađom generacijom sudionika. Moglo se očekivati da će razlika u godinama stvoriti određenu udaljenost, no dogodilo se upravo suprotno. „Stariji“ su spontano preuzeli ulogu starije braće i sestara – pazili su na mlađe, ohrabrivali ih i usmjeravali, dok su mlađi s radošću prihvaćali njihovu blizinu i podršku. Bilo je lijepo promatrati zajedništvo koje nije poznavalo podjele, odvajanja ni stvaranje skupina, nego je svatko pronašao svoje mjesto. Upravo je to slika Crkve i ono što je smisao kršćanskog života – hoditi zajedno, prihvaćajući jedni druge i zajedno tražeći put prema svetosti i spasenju.
Od srca zahvaljujemo svim animatorima koji su s mnogo ljubavi, vremena i truda utkali u pripremu ovogodišnjeg kampa. Hvala i svim dobročiniteljima koji su svojim darovima pomogli da troškovi ljetovanja budu znatno manji te omogućili da što više mladih doživi ovo dragocjeno iskustvo.
Prvić je i ove godine pokazao da Crkva živi ondje gdje mladi zajedno traže Krista, uče jedni od drugih i otkrivaju da se na putu vjere nikada ne hoda sam. Do idućeg Prvića – neka nas prati Gospodin i čuva plodove svega što smo ovih dana primili.
