U nedjelju, 11. svibnja, na poziv i u organizaciji Udruge Hrvatski domobran Duga Resa,
okupili smo se na Todorovu brdu kod križa koji je postavljen prije 16 godina kao trajni znak
sjećanja na nevine žrtve – osobito na one koji su, nakon završetka Drugog svjetskog rata, bez
suđenja i milosti odvođeni i ubijani, samo zato što nisu bili “poželjni” tadašnjem
komunističkom režimu. Njihovi grobovi, kao ni točan broj stradalih, do danas nisu poznati.
I dok se na nekim mjestima s ponosom obilježavaju datumi tzv. „oslobođenja“, mi smo, kao
kršćani, izabrali drugačiji odgovor – molitvu. Molitvu za pokoj njihovih duša, ali i molitvu za
njihove krvnike – da im Bog podari svoje milosrđe.
Zazivali smo mir u svijetu i Božji blagoslov za sve ljude, vjerujući da istinsko pomirenje
dolazi iz istine, oprosta i molitve.
Nakon molitve, zadržali smo se u kratkom prigodnom druženju, u duhu zajedništva i
zahvalnosti.
Zahvaljujemo obitelji Jadrić, koja s pažnjom i ljubavlju brine o križu, te Udruzi Hrvatski
domobran Duga Resa, koja svojim djelovanjem čuva istinu od zaborava – ne kako bi budila
mržnju ili osvetu, već radi pravde, istine i dostojanstvenog sjećanja.
Pokoj vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila im.
