Draga braćo i sestre u Kristu, dragi župljani,
U danima Velikoga tjedna pratili smo Isusa u njegovoj muci. Sudjelujući u liturgiji i pobožnostima bili smo u dvorani posljednje večere, osami Getsemanija, na ulicama Jeruzalema, na Kalvariji i tišini groba.
Sada nam se otkriva punina Božje ljubavi: grob je prazan, smrt je pobijeđena, Krist je uskrsnuo!
Aleluja – neka ova riječ odjekuje ne samo u liturgiji, već i u našim srcima!
Uskrs nas poziva da se prisjetimo: nismo stvoreni za tamu, nego za svjetlo. Nismo stvoreni za očaj, nego za nadu. Nismo stvoreni za smrt, nego za Život – i to onaj koji nikada ne prestaje.
Isus je pobijedio smrt, ne samo za sebe nego i za nas, te nam zauvijek otvorio put vječnom životu s Bogom.
On ne uskrsava „negdje daleko“ – nego želi uskrsnuti u svakome od nas, u našim svakodnevnim borbama, u našim slabostima, u onome gdje smo pomislili da više nema života.
Uskrs nije samo povijesni događaj, on je stvarnost vjere koja želi oblikovati našu sadašnjost:
kad praštamo – uskrsavamo,
kad ljubimo – uskrsavamo,
kad se nadamo usprkos svemu – uskrsavamo.
Neka nas ovogodišnja proslava Uskrsa ispuni pouzdanjem da Bog i danas djeluje, da On i danas može podići ono što se činilo izgubljenim. Jer ako je On živ, onda i mi možemo živjeti – punim srcem, obnovljene duše, sa svjetlom koje nadilazi svaku tamu.
Sretan i blagoslovljen Uskrs!
Duga Resa, o Uskrsu 2025.
vlč. Željko Nestić, župnik